11 Znakova i Simptoma Anksioznog Poremećaja

Što je anksioznost?

Mnogi ljudi doživljavaju tjeskobu u nekom trenutku svog života.

Anksioznost je sasvim normalan odgovor na stresne životne događaje poput preseljenja, promjene posla ili financijskih problema.

Međutim, kada simptomi anksioznosti postanu veći od događaja koji su ih pokrenuli i počnu ometati svakodnevni život, to upućuje na moguće znakove anksioznog poremećaja.

Anksiozni poremećaji mogu biti iscrpljujući, ali ih se može upravljati uz odgovarajuću pomoć zdravstvenog stručnjaka. Prepoznavanje simptoma prvi je korak.

U nastavku slijedi 11 uobičajenih simptoma anksioznog poremećaja, kako smanjiti anksioznost prirodnim putem i kada potražiti stručnu pomoć.

Pretjerana zabrinutnost

Jedan od najčešćih simptoma anksioznog poremećaja je pretjerana zabrinutost. Zabrinutost povezana s anksioznim poremećajima nesrazmjena je događajima koji su bili njen okidač. Obično se javlja kao odgovor na uobičajene svakodnevne situacije.

Da bi mogla smatrati znakom generaliziranog anksioznost poremećaja, ovakva vrsta zabrinutosti mora biti prisutna tokom većine vremena, svakog dana tijekom najmanje 6 mjeseci trajanja te ju je teško kontrolirati. Pretjerana zabrinutost uzrokuje teškoće u koncentraciji. Osobe mlađe od 65 godina su pod najvećim rizikom od generaliziranog anksioznog poremećaja, posebice osobe koje su samci, imaju niži socioekonomski status i imaju mnogo životnih uzroka stresa.

Pretjerana briga o svakodnevnim događajima je obilježje generaliziranog anksioznog poremećaja, osobito ako ometa svakodnevni život i traje najmanje šest mjeseci.

Uplašenost i nervoza

Kada smo anksiozni, dio našeg simpatičkog sustava prekomjerno radi. Započinje niz reakcija u tijelu poput ubrzanog pulsa, znojnih dlanova, drhtavih ruku i suhih usta. Naš mozak priprema tijelo da reagiraju na opasnost. Krv kola u mišiće i priprema se na bijeg. Rad osjetila je povećan, a puls ubrzan.

Ovakve tjelesne reakcije su korisne u slučaju stvarne prijetnje, no mogu značajno iscrpiti osobu ako se strah nalazi samo u glavi. Istraživanja pokazuju da osobe s anksioznim poremećajima nisu u stanju smanjiti uzbuđenje tako brzo kao osobe bez ansioznih poremećaja, što znači da osjećaju učinke anksioznosti dulje vrijeme.

Ubrzani otkucaji srca, znojenje, drhtanje i suha usta uobičajeni su simptomi tjeskobe. Ljudi s anksioznim poremećajima osjećaju ovakvu vrstu uzbuđenja kroz dulji period.

Neugoda i nemir

Nemir je još jedan uobičajeni simptom anksioznosti, posebno u djece i tinejdžera. Kad netko osjeća nemir, često ga opisuje kao da se osjeća da je “na rubu” ili ima poriv za kretanjem.

Jedno istraživanje s 128 djece s dijagnozom anksioznih poremećaja otkrilo je da je 74% sudionika prijavilo nemir kao jedan od glavnih simptoma tjeskobe.

Iako se nemir ne javlja kod svih osoba s tjeskobom, to je jedan od znakova koji liječnici često traže prilikom postavljanja dijagnoze.

Ako u većini dana u perioud duljem od šest mjeseci osjećate nemir, to može biti znak anksioznog poremećaja.

Nemir nije dovoljan za dijagnozu anksioznog poremećaja, ali može biti jedan od simptoma, pogotovo ako se učestalo pojavljuje.

Umor

Ukoliko se lako umarate, to je može biti još jedan simptom generaliziranog anksioznog poremećaja. Ovaj simptom može biti iznenađujući za neke jer je anksioznost obično povezana s hiperaktivnošću ili uzbuđenjem.

Za neke umor može slijediti nakon napadaja tjeskobe, dok je za druge umor kroničan.

Nije sasvim jasno je li ovakav umor posljedica drugih uobičajenih simptoma tjeskobe, poput nesanice ili mišićne tenzije, ili je možda povezan s hormonalnim učincima kronične tjeskobe.

Međutim, važno je napomenuti da umor može biti i znak depresije ili drugih medicinskih stanja, pa sam umor nije dovoljan za dijagnozu anksioznog poremećaja. Ukoliko osjećate kronični umor preporučljivo je savjetovati se s liječnikom.

Umor može biti znak anksioznog poremećaja ako ga prati pretjerana zabrinutost. Međutim, to može ukazivati i na druge zdravstvene poremećaje.

Teškoće u koncentraciji

Mnogi ljudi s anksioznošću prijavljuju da imaju poteškoća s koncentracijom. Jedno istraživanje u kojem je sudjelovalo 157 djece i tinejdžera s generaliziranim anksioznim poremećajem pokazalo je da je više od dvije trećine imalo poteškoća s koncentracijom. Druga studija s 175 odraslih osoba s istim poremećajem otkrila je da je gotovo 90% izjavilo da ima poteškoća s koncentracijom. Što je više njihova tjeskoba bila prisutna, to su imali više poteškoća s koncentracijom.

Nekoliko studija pokazuje da anksioznost može prekinuti radno pamćenje, vrstu memorije odgovorne za zadržavanje kratkoročnih informacija. To objašnjavanja dramatično smanjenja performansi koje ljudi često doživljavaju tijekom razdoblja velike tjeskobe.

Međutim, poteškoće s koncentracijom mogu biti simptom i drugih zdravstvenih stanja, poput poremećaja nedostatka pažnje ili depresije, stoga to nije dovoljan dokaz za dijagnozu anksioznog poremećaja.

Poteškoće u koncentraciji mogu biti jedan od znakova anksioznog poremećaja. To je ujedno prijavljeni simptom kod većine ljudi s dijagnozom generaliziranog anksioznog poremećaja.

Razdražljivost

Većina ljudi s anksioznim poremećajima također doživljava pretjeranu razdražljivost. Prema jednom nedavnom istraživanju koje je obuhvatilo preko 6000 odraslih osoba, više od 90% osoba s generaliziranim anksioznim poremećajem prijavilo je da se osjećaju vrlo razdražljivo u razdobljima kada je njihov anksiozni poremećaj bio naprisutniji.

U usporedbi sa zabrinutošću koju su sami prijavili, odrasli mladi i sredovječni ljudi s generaliziranim anksioznim poremećajem zabilježili su dvostruko veću razdražljivost u svom svakodnevnom životu.

S obzirom na to da je tjeskoba povezana s velikim uzbuđenjem i pretjeranom zabrinutošću, ne čudi da je razdražljivost čest simptom.

Većina ljudi s generaliziranim anksioznim poremećajem prijavljuje da se osjećaju vrlo razdražljivo, posebno kada je njihova tjeskoba povećana.

Napetost u mišićima

Mišićna tenzija tokom većine dana u tjednu čest je simptom tjeskobe. Iako su napeti mišići uobičajena pojava, nije u potpunosti razumljivo zašto su povezani s tjeskobom. Moguće je da sama pojava napetih mišića povećava osjećaj tjeskobe, ali također je moguće da i sama anksioznost dovodi do napetosti u mišićima, ili da određeni treći čimbenik uzrokuje oboje.

Jedno zanimljivo otkriće je da liječenje napetosti u mišićima terapijom opuštanja mišića smanjuje zabrinutost kod ljudi s generaliziranim anksioznim poremećajem. Neke studije pokazuju da je učinkovita i kognitivno-bihevioralna terapija, posebna vrsta psihoterapije u kojoj osoba uči kako prepoznati promjene u obrascima vlastitig ponašanja koje dovode do anksioznosti i kako se s njima učinkovitije nositi.

Napetost mišića usko je povezana s tjeskobom, ali povezanost nije sasvim jasna. Pokazalo se da liječenje napetosti u mišićima pomaže u smanjenju simptoma zabrinutosti.

Nesanica

Poremećaji spavanja snažno su povezani s anksioznim poremećajima.

Buđenje usred noći i poteškoće kod utonuća u san dva su najčešće prijavljena problema.

Neka istraživanja sugeriraju da je nesanica tijekom djetinjstva možda povezana s razvojem anksioznosti kasnije u životu.

Studija koja je pratila gotovo 1.000 djece starije od 20 godina otkrila je da je nesanica u djetinjstvu povezana sa 60% povećanim rizikom od razvoja anksioznog poremećaja do 26. godine.

Iako su nesanica i anksioznost čvrsto povezani, nejasno je da li nesanica doprinosi anksioznosti, ili anksioznost doprinosi nesanici, ili oboje.

Ono što je poznato jest da se kada se liječi temeljni anksiozni poremećaj, često se poboljšavaju i poteškoće s nesanicom.

Problemi sa spavanjem vrlo su česti kod osoba s tjeskobom. Liječenje anksioznosti može pomoći i povećanju kvalitete sna.

Napadaji panike

Napadaji panike su epizode intenzivnog straha. Ekstremni osjećaj straha prati ubrzan rad srca, znojenje, drhtanje, otežano disanje, stezanje u prsima, osjećaj gubitka kontrole, a mnogi misle da će umrijeti. Napadaji panike često se javljaju iznenada, a ukoliko se događaju redovito, mogu biti znak paničnog poremećaja.

Procjenjuje se da će 22% odraslih Amerikanaca doživjeti napad panike u nekom trenutku svog života, ali samo oko 3% doživi ih dovoljno često da udovolje kriterijima za panični poremećaj.

Napadaje panike prati izuzetno intenzivan osjećaj straha, popraćen neugodnim fizičkim simptomima. Ponavljajući napadi panike mogu biti znak paničnog poremećaja.

Izbjegavanje društvenih aktivnosti

Neki od simptoma socijalnog anksioznog poremećaja su:

• Osjećaj tjeskobe ili straha zbog nadolazećih društvenih događaja
• Strah od osuđivanja od strane drugih osoba
• Strah se da se ne osramotimo ili ponizimo pred drugima
• Izbjegavanje određenih društvenih događaja zbog navedenih strahova

Socijalni anksiozni poremećaj vrlo je čest i pogađa približno 12% odraslih Amerikanaca u nekom trenutku njihovog života.

Socijalna anksioznost razvija se ranije u životu. Zapravo, oko 50% onih koji ju imaju dijagnosticira se do 11. godine, dok 80% dijagnosticira se do 20. godine.

Osobe sa socijalnim anksioznim poremećajem mogu se činiti sramežljivima i tišinama u skupinama ili pri upoznavanju novih ljudi. Iako se izvana čine smireno, iznutra osjećaju strah i tjeskobu. Zbog toga ljudi s socijalnom anksioznošću ponekad se mogu činiti snobovima ili umišljenima, dok je ovakav poremećaj povezan s niskim samopoštovanjem, visokom samokritičnošću i depresijom.

Strah i izbjegavanje društvenih situacija mogu biti znak socijalnog anksioznog poremećaja, jednog od najčešće dijagnosticiranih anksioznih poremećaja.

Fobije

Ekstremni strahovi od određenih stvari, poput pauka, zatvorenih prostora ili visina, mogli bi biti znak fobije. Fobija se definira kao ekstremna tjeskoba ili strah zbog određenog predmeta ili situacije. Osjećaj je dovoljno težak da ometa vašu sposobnost normalnog funkcioniranja.

Neke od čestih fobija su:

• Životinjske fobije: strah od određenih životinja ili insekata
• Fobije iz prirodnog okoliša: strah od prirodnih događaja poput uragana ili poplava
• Fobije od krvi, ozljeda ili injekcija: strah od krvi, injekcija, igala ili ozljeda
• Situacijske fobije: strah od određenih situacija poput vožnje avionom ili dizalom

Agorafobija je još jedan primjer fobije koja uključuje strah od najmanje dvije od sljedećih pojava:

• Korištenje javnog prijevoza
• Boravak u otvorenom prostoru
• Boravak u zatvorenom prostoru
• Čekanje u redu
• Gužve
• Biti sam/a u kući

Fobije u određenom trenutku života utječu na 12,5% Amerikanaca. Sklone su razvoju u djetinjstvu ili tinejdžerskim godinama, a češće su u žena nego u muškaraca.

Iracionalni strahovi koji ometaju svakodnevno funkcioniranje mogu biti znak određene fobije. Postoje mnoge vrste fobija, ali sve imaju zajednički nazivnik izbjegavanja i izrazitog straha.

Liječenje anksioznosti prirodnim putem

Postoji više prirodnih načina liječenja anksioznosti:

• Zdrava prehrana: Dijeta bogata povrćem, voćem, visokokvalitetnim mesnim namirnicama, orašastim plodovima i cjelovitim žitaricama može uvelike smanjiti rizik od razvoja anksioznog poremećaja, no sama prehrana vjerojatno nije dovolja za njezino liječenje.
• Dodaci prehrani: Preparati na biljnoj bazi mogu doprinijeti smanjenju anksioznosti. ^{> Lista dodataka prehrani za anksioznost}
• Konzumiranje probiotika i fermentirane hrane: Uzimanje probiotika i jedenje fermentirane hrane povezani su s poboljšanjem mentalnog zdravlja. ^{> Lista probiotika}
• Ograničavanje unosa kofeina: Pretjerani unos kofeina može pogoršati osjećaj tjeskobe kod nekih ljudi, posebno onih s anksioznim poremećajima.
• Ograničavanje unosa alkohola: Anksiozni poremećaji i zlouporaba alkohola usko su povezani, pa bi moglo pomoći kloniti se alkoholnih pića.
• Prestanak pušenja: Pušenje je povezano s povećanim rizikom od razvoja anksioznog poremećaja. Prestanak je povezan s poboljšanjem mentalnog zdravlja.
• Redovita tjelovježba: Redovita tjelovježba povezana je s manjim rizikom od razvoja anksioznog poremećaja, ali su istraživanja pomaže li onima kojima je već dijagnosticirana dvostrana.

Prehrana bogata nutrijentima, izbjegavanje psihoaktivnih supstanci i pravilna primjena tehnika upravljanja stresom mogu pomoći kod prirodnog smanjenja anksioznosti.

Kada potražiti pomoć stručnjaka?

Anksioznost može biti iscrpljujuća, stoga je važno potražiti stručnu pomoć ukoliko su simptomi ozbiljni. Ako se većinu dana osjećate tjeskobno i barem jedanput osjećate jedan ili više gore navedenih simptoma, to može biti znak anksioznog poremećaja. Bez obzira na to koliko dugo imate simptome, ako ikada osjetite da vam emocije ometaju život, potražite pomoć stručnjaka.

Ovlašteni psiholozi i psihijatri osposobljeni su za liječenje anksioznih poremećaja na različite načine. To često uključuje kognitivno-bihevioralnu terapiju, lijekove protiv anksioznosti ili neke od gore navedenih prirodnih terapija.

Suradnja s profesionalcem može vam pomoći da upravljate tjeskobom i smanjite simptome što je sigurnije i brže moguće.

Ako imate kronične simptome anksioznosti koji ometaju vaš život, važno je potražiti stručnu pomoć.

Članak preveden i prilagođen sa healthline.com